Opis
Novu zbirku poezije Nikola Tadić, sisački pjesnik i filozof, naslovio je zadnjim, zimskim mjesecom u godini, suočen s dramatičnom i tragičnom stvarnošću svoje okoline obilježene katastrofalnim potresom u prosincu 2020. godine. Poslije zagrebačkog potresa i godine korone, pjesnik je osjetio iskonsku potrebu da progovori o zlu što je ponovno snašlo ljude na ovom trusnom tlu. Nespokojni ljudi, devastirani gradovi, narušena priroda, okosnica su ove zbirke, u kojoj se pjesnik za razliku od ranijih pjesma, u kojima je prevladavala potraga za utjehom, prepušta tamnijim tonovima (ljudskoj nesreći, staračkoj usamljenosti, prolaznosti, poljuljanosti vrijednosti.)
Uz ovaj osnovni tematski okvir, Tadić ostaje vjeran i drugim svojim temama. I u ovoj zbirci nekoliko pjesama posvećeno je velikom Josipu Severu, tom „posljednjem boemu hrvatskog pjesništva“. Tadić ostaje vjeran i unskim motivima, govori o metafizičkoj Hrvatskoj Kostajnici, na granici svjetova. Konstanta je njegove poezije i vjernost zagrebačkom filozofskom krugu. Korčulanska ljetna filozofska škola i Praxis izazivaju nostalgiju i trajni su izvor njegova nadahnuća.
Pogovor je napisao dr. sc. Mladen Labus, filozof i pjesnik. Knjigu je ilustrirao Marko Tadić, akademski slikar.
Nikola Tadić je rođen u Hrvatskoj Kostajnici 1943. godine. Diplomirao i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (filozofija i komparativna književnost). Bio dugogodišnji profesor filozofije u sisačkoj gimnaziji te predavač na Metalurškom fakultetu u Sisku i Pedagoškoj akademiji / Učiteljskom fakultetu u Petrinji. Objavio je dosada 19 zbirki pjesama. Živi i radi u Sisku.