,

AUTENTIČNO SVJEDOČANSTVO O DRAMATIČNOJ SUDBINI UMJETNIKA RUDOLFA BUNKA U 20. STOLJEĆU!

Bojana Denegri, SVJETLO JUGA. Slikar Rudolf Bunk između Njemačke i Jugoslavije

 

Riječ je o prvorazrednom svjedočanstvu o sudbini njemačke obitelji Bunk, koja je u burnom i dramatičnom razdoblju od 1938. – 1957. živjela u Dalmaciji. Na osnovi sjećanja svoje majke i vlastitih, autorica – kćerka slikara Rudolfa Bunka – ispisuje iskrene i dirljive stranice o obitelji tog umjetnika i humanista. Bunk je morao napustiti nacističku Njemačku zbog svoga „izopačenog“ slikarstva i svojih antifašističkih pogleda. Nakon boravka u Švedskoj, Bunk s obitelji dolazi na Koločep po jednom slikarskom zadatku i ostaje u Dalmaciji gotovo 20 godina. Nastanjuje se u Trogiru,  jedva preživljavajući od svoga slikarskog rada. Kao antifašist priključuje se NOP-u, boravi i radi u izbjegličkom logoru El Shattu, a poslije rata postaje scenograf HNK-a u Splitu. Knjiga prati i njegov povratak u Njemačku 1958., gdje se također suočava s mnogim životnim poteškoćama. Rudolf Bunk je ostvario značajan slikarski opus, o čemu svjedoče brojne izložbe.

 

Životni put obitelji Bunk izniman je primjer njemačko-hrvatskog interkulturalizma, ali i europskog antifašizma i transkulturalizma. Nedvojbeno ovo obiteljsko svjedočanstvo predstavlja vrijedan  izvor za povijest ne samo tadašnjih kulturnih prilika nego nam otvara i novu perspektivu na ratnu i poratnu stvarnost u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.

Knjiga donosi brojne Bunkove radove i tiskana je u koloru.

 

Bojana Denegri, rođena je 18. travnja 1942. godine, kao dijete Marianne i Rudolfa Bunka. U vrijeme njezina rođenja roditelji su živjeli u Trogiru, gdje su ostali sve do jeseni 1943. Do kraja rata borave u El Shattu, a potom se nastanjuju u Splitu, gdje je Bojana završila osnovnu školu na Lučcu i dva razreda Realne gimnazije (tada bila u sastavu Klasične gimnazije). Cijela obitelj preselila se iz Splita u Hamburg 1958. Radila je kao knjižničarka i prevoditeljica. Doktorirala je 1983. na pariškoj Sorbonne. Godine 1997. počela se sustavno baviti sređivanjem ostavštine svog oca Rudolfa Bunka, identificirati i prikupljati njegovu likovnu ostavštinu u svim žanrovima, organizirati izložbe njegovih radova te arhivistički i dokumentaristički u Njemačkoj, Hrvatskoj i drugdje po Europi istraživati njegov život i stvaralaštvo.