Opis
Analizirajući razvoj književnosti i umjetnosti u Zagrebu za vrijeme Prvoga svjetskog rata, autor objašnjava kontinuitete i diskontinuitete između ratnoga vremena i “lijepe epohe” (franc. la belle epoque) koja je neposredno prethodila ratu, a svjedočila je značajnim književnim i umjetničkim ostvarenjima u Hrvatskoj. U središtu analize je artikulacija ideje jugoslavenstva među intelektualcima i umjetnicima ratnoga Zagreba, ali i nastavak sukoba “starih” i “mladih” u književnosti, što do sada još nije bilo jasno uočeno i iscrpno obrađivano u historiografiji. Knjiga pokazuje kako je među pripadnicima elitne kulture tijekom rata došlo do “trijumfa” ideje jedinstvene jugoslavenske kulture još i prije stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.
Dino Staničić rođen je 1991. u Županji. Od 2014. živi u Zagrebu gdje studira povijest i književnost, najprije na Fakultetu hrvatskih studija, a potom na Filozofskom fakultetu, na kojem onda uz Stipendiju za izvrsnost 2021. upisuje poslijediplomski doktorski studij povijesti. Napisao je više stručnih i znanstvenih radova, izlagao na nekoliko konferencija i surađivao na različitim znanstvenim projektima. Eseji i književna kritika objavljivani su mu u tiskanim i online medijima. Zaposlen je kao stalni autor u rubrici kulture portala Telegram i surađuje s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža i Centrom za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Suautor je udžbenika za četvrti razred gimnazije (Svijet prije nas 4, Meridijani, 2021), a uredio je i naslov Dijalog s povodom 10. Jay Winter: geometrija sjećanja i logika tišine (u pripremi za tisak).